|
OBITELJ ČENDAK IZ JELOVICA ČUVARI SU STOLJETNE TRADICIJE PROIZVODNJE
DRVENOG UGLJENA NA ĆIĆARIJI
Žerjavku ćemo u srce staviti kroz vrh
karbunice
Karbunica je visoka dva metra i sedamdeset centimetara, promjera oko
pet metara. Kada je sva drvena građa posložena oko srca, s posebno
složenim zvonom na vrhu i postavljenim željeznim cijevima pri dnu
karbunice kroz koje dolazi dostatna količina zraka ravno u srce,
cijela se građevina pokriva lišćem ili travom i povrh svega se
nabija zemlja
|
|
|
Da je optimalno
vrijeme, da nema snijega i kiše, za složiti karbunicu treba nam
pet dana, objašnjava Aleksandar Čendak |
Napisao Radenko
VADANJEL
Snimio Eduard STRENJA
Miris pečenog mesa ili ribe s roštilja
budi nepogrešiv osjećaj gladi, čak i kada siti izađemo u šetnju i
nenadano nabasamo na roštilj ili gradele s kojih cvrči sočna hrana -
sardele, odojci ili mlada janjetina, ćevapi, ražnjići, pljeskavice…
I dok se grilovi raznih veličina i oblika
na svim turističkim punktovima po Istri već pripremaju za
predstojeću sezonu, daleko od turističkih destinacija i razvikanih
restorana, u vrletima Ćićarije, u sablasnoj tišini duboke
crnogorične šume na tradicionalan način priprema se drveni ugljen,
tzv. karbun, o čijoj proizvodnji, na posredan način, ovisi
cjelokupna istarska turistička ponuda. Jer pravi se roštilj radi
isključivo od drvenog ugljena dobivenog od bukovine u specijalno
slaganim drvenim zdanjima, tzv. karbunicama, u kojima posloženo drvo
postupkom sagorijevanja uz minimalno prisustvo zraka pougljeni u
drveni ugljen.
Bukva je zakon
Nalazimo se u selu Jelovice na sjeveru
Istre, malom planinskom mjestu okruženom gustim borovim šumama i
proplancima Ćićarije, smještenom u općini Lanišće, uz cestu koja iz
pet kilometara udaljenih Vodica kroz Jelovice vodi prema slovenskoj
granici. Obitelj Čendak - mama Slavica i sinovi Aleksandar i
Draženko - osim što vode gostionicu Lovac smještenu u blizini
hrvatsko-slovenske granice, jedni su od rijetkih proizvođača drvenog
ugljena u Istri.
| |
|
|
|
|
Draženko Čendak
slaže građevinu od drva |
Napisao Radenko
|
|
- Po sezoni napravimo od dvije do tri
karbunice, objašnjava nam Draženko, slažući ukrug rascijepana, metar
dugačka drva. U prosjeku se za jednu karbunicu potroši četrdeset
metara drva, saznajemo od domaćina. Najbolji drveni ugljen dobiva se
od bukve, premda neki proizvođači koriste i topolu, ali kvaliteta
takvog ugljena znatno je lošija.
- A što je to zapravo karbunica?,
pitamo.
- Teško je to objasniti u paketu,
sliježe ramenima naš sugovornik, uz čiju pomoć i demonstraciju
slaganja prve ovogodišnje karbunice ipak uspijevamo dokučiti
najvažnija pravila gradnje tog velikog drvenog zdanja. Visoka je,
saznajemo, dva metra i sedamdeset centimetara, promjera pet metara.
Kada se sva drvena građa posloži oko srca te neobične građevine
zvonasta oblika, koja podsjeća na pagodu, s posebno složenim
željeznim cijevima pri dnu kroz koje dolazi dostatna količina zraka
ravno u srce posložene drvene mase, cijela se građevina pokriva
lišćem ili travom i povrh svega nabija se zemlja.
Što je manje
zraka između drva, to drvo više »fiša«
Ipak, prva faza gradnje ove neobične
građevine je piljenje bukve u šumi. Četrdeset metara drva nije
jednostavno prepiliti i dovući iz šume, nakon čega slijedi
skraćivanje na metar dužine i kalanje na sitnije komade. Za kalanje
braća Čendak koriste poseban traktorski priključak u obliku šiljka,
kojim relativno brzo kalaju već ispiljena drva. Što su komadi
sitniji, veća je kompaktnost posložene građe, odnosno manje zraka
ostaje između poslaganih komada i drvo sporije sagorijeva, što je i
cilj ovog složenog postupka.
|
|
|
Srce karbunice -
prostor u kojemu se nalazi zrak |
- Što je manje zraka između drva, to
drvo više »fiša«, klima glavom stariji brat Aleksandar slažući
okomito drva.
- Brat i ja sami slažemo karbunicu. Da
je optimalno vrijeme, da nema snijega i kiše, za složiti ju treba
nam pet dana. A za 40 metara drva dovući iz šume, ispiliti i kalati
treba najmanje deset dana, optimistično zaključuje Aleksandar.
- Najvažnije je reći da je cijela
građevina složena od drva dužine jednoga metra. Jedino je kapa na
vrhu od kraćeg drveta, dodaje Draženko. Karbunica se slaže poput
indijanskog vigvama, odnosno šatora, saznajemo od braće.
A na prostranoj livadi u blizini sela,
gdje je u tijeku demonstracija gradnje prve ovogodišnje karbunice,
rastegnuta građa sitno kalane bukovine sve više poprima konture
buduće građevine. Uokrug posloženi okomiti komadi, bukve metar dugi,
okružuju središnji prostor u kojemu su postavljena dva željezna
obruča promjera 25 centimetara, koji će, kada se sva građa posloži,
biti srce karbunice, odnosno jedini preostali uzani prostor u kojemu
će se nalaziti zrak. Jedan obruč stavlja se na visinu od 45
centimetara, a drugi na visinu 80 centimetara od zemlje. Obruči se
fiksiraju s četiri kolca od bukve, a cijela se konstrukcija ojačava
štapovima od lijeske.
 |
|
Strojno
kalanje drvenih klada |
|
|
- Na kraju ćemo žerjavku ili vatru
baciti u taj kamin, da bi se zapalila karbunica. Žerjavku ćemo u
srce staviti kroz vrh karbunice, znakovito se smiješi Draženko.
Kad god
pogledaš karbunicu, ognja ni od nikade
Kad god pogledaš karbunicu, ognja ni
od nikade. Na primjer, peti dan kad to gori, ako storimo jenu škuljo
da vidimo malo unutra, naići ćemo ili na karbun ili na drijevo. Ali,
već nakon pol ure na tom mestu storija bi se oganj, drvo bi zgorelo
i ostao bi pepeo, objašnjava Draženko opasnost od ulaska veće
količine zraka u unutrašnjost karbunice koja je hermetički zatvorena
i u koju zrak dolazi jedino kroz donji sustav cijevi. Prije
željeznih cijevi, u podnožju cijele konstrukcije slagali su se
mostići, odnosno rupe kroz koje je kontrolirano dolazio zrak u srce
objekta. Danas se koriste isključivo željezne cijevi. Jednu
karbunicu opslužuje zrakom petnaestak cijevi. Hermetički je
zatvorena i zrak jedino dolazi kroz uske cijevi koje su posložene u
podnožju, na razmaku od metar i pol.
- To je modernije nego nekada prije kada
su se mali kanali za zrak često zasipavali, zadovoljno veli
Aleksandar.
|
|
|
Krajnji proizvod -
drveni ugljen |
I konačno, nakon cjelodnevnog
prekrivanja neobične građevine lišćem i zemljom, Draženko iz pravca
sela, s osmijehom od uha do uha, u karijoli dovozi veću količinu
žara. Žar ubacuje u karbunicu s gornje strane, nakon čega se otvor
hermetički zatvara posebnom kapom složenom od kraćih komada drva.
- Karbunica će sada gorjeti od 12 do
15 dana, obavještava nas Draženko spuštajući se s vrha drvene
građevine iz koje neprimjetno izlazi tanak trag dima.
Karbunice se rade samo na proljeće,
saznajemo od naših sugovornika, jer su u proljeće uvjeti idealni -
kratke noći, duži dani, malo kiše i malo sunca. Ljeti je pretoplo i
karbunica slabo gori jer je pritisak zraka prevelik.
|
|
| Trenutak paljenja
karbunice - ubacivanje žara kroz kapu |
|
|
- U proljeće gori 12 do 15 dana, a u
kolovozu bi gorjela i 25 dana, objašnjava Draženko.
Noćna
dežurstva
Nakon paljenja karbunice, nakratko smo se
ponadali da je glavni dio posla iza nas i da su naši vrijedni
domaćini konačno zaslužili duži odmor, ali mama Slavica uvjerava nas
u suprotno, jer slijede ništa manje mukotrpna dežurstva. Kontrola
vatre koja tinja u srcu karbunice prva tri dana nakon paljenja
odvija se samo danju, ali već sljedećih dana obilaziti se mora i
noću, u intervalima od sat vremena.
- Ako je sagorijevanje loše, onda se oganj mora kontrolirati i noću,
a ako je dobro, samo danju i to prva tri dana, a ja vodim računa da
dečki naizmjenično obilaze karbunicu, kaže Slavica.
|
|
|
Aleksandar omotava
karbunicu debelim konopom koji drži nabacanu zemlju da ne klizi
niz strme rubove |
Obitelj Čendak jedan je od rijetkih
proizvođača drvenog ugljena na Ćićariji. Na stari način »pod
zemljom« karbunice se još rade samo u Brestu pod Učkom.
- Moj nono, otac i sada brat i ja
delamo karbunice. Pol sela ih je prije delalo, a sad delamo samo mi.
Nešto imamo svoje boške, nešto kupimo od prijatelja, suseda i to je
to, zaključuje Draženko.
Drveni ugljen obitelj Čendak
distribuira se u nekoliko hotela i restorana u Poreču, Rovinju i
Umagu gdje ga koriste isključivo za roštilj. Naši ga domaćini
prodaju na kilograme. Kila drvenog ugljena od bukve s PDV-om i
dostavom košta točno šest kuna.
Izvor:
-
https://www.glasistre.hr/?deaff13d711a39b4df3612e5aef0f289,TS,3677,,18392,24257,229298,,
|
