 |
| Šušnjevica |
ISTRORUMUNJSKI GOVORI
PROGLAŠENI ZAŠTIĆENIM NEMATERIJALNIM KULTURNIM DOBROM
Zaštićen jezik sa svega 250 živih
govornika
English
U obrazloženju Ministarstva kulture
istrorumunjski su govori jedno od najugroženijih kulturnih dobara na
istarskome tlu • Stotinjak istrorumunjskih govornika živi u Žejanama, a
devedesetak u kršanskim selima. Najviše ih ima u Novoj Vasi, Šušnjevici i
Jesenoviku, u manjem broju ima ih još u naseljima Letaj, Brdo, Kostrčani,
Zankovci, Miheli, Dražina, Draga i Jelavići
 |
| Rješenje Ministarstva kulture
o proglašenju istrorumunjskih govora zaštićenim nematerijalnim
kulturnim dobrom |
PAZIN - Rješenjem hrvatskog Ministarstva
kulture od 27. rujna ove godine istrorumunjski govori proglašeni su
nematerijalnim kulturnim dobrom i upisat će se u Listu zaštićenih kulturnih
dobara Republike Hrvatske.U Hrvatskoj
su se inače nematerijalna kulturna dobra počela evidentirati i zaštićivati
tek odnedavno, a dosad ih je rješenjima Ministarstva zaštićeno sedamnaest.
Istrorumunjski govori nisu prvo istarsko zaštićeno nematerijalno kulturno
dobro: »paketom« rješenja od 12. srpnja ove godine zaštićeni su »Glazbena
praksa violine i bajsa«, »Rovinjska bitinada«, »Dvoglasje tijesnih intervala
Istre i Hrvatskog primorja« (s četiri potkategorije: kanat i svirka na tanko
i debelo, taranjkanje odnosno tararanjkanje, bugarenje, te diskantno
dvoglasje Galižane i Vodnjana) te »Zvončari – godišnji pokladni ophod na
Kastavštini«. Svi će oni 16. listopada biti predstavljeni u Puli.
Za postupak kandidiranja i elaboriranja
zaštite nematerijalnih kulturnih dobara zaduženo je Povjerenstvo za
nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture, čiji je inače
član i Lidija Nikočević, ravnateljica pazinskog Etnografskog muzeja
Istre. Ovaj »val« registracije i zaštite dijelova istarskog
tradicijskog nasljeđa krenuo je uslijed nemogućnosti da se kao
cjelovit i kompleksan glazbeni sustav, čak i u međunarodnim
razmjerima, zaštite u prvom pokušaju istarska ljestvica, a u drugom
»istarski glazbeni mikrokozmos«. Međunarodna zaštita nije uspjela
jer preduvjet mora biti najprije zaštita na nacionalnoj razini, a
kako se spomenuti »mikrokozmos« sastoji od niza bitno različitih
sustava, zaključilo se kako će učinkovitije biti krenuti sa zaštitom
jednog po jednog. Uz glazbenu, na red su za zaštitu došli i drugi
oblici baštine, a istrorumunjski su govori jedno od najugroženijih
kulturnih dobara na istarskome tlu, što je istaknuto i u
obrazloženju rješenja Ministarstva kulture.
Danas postoje dva tipa istrorumunjskog govora,
sjeverni u Žejanama i južni u nekoliko sela općine Kršan, sa svega 250 živih
govornika, računajući i iseljenike u veće gradove. Stotinjak istrorumunjskih
govornika živi u Žejanama, a devedesetak u kršanskim selima. Najviše ih ima
u Novoj Vasi, Šušnjevici i Jesenoviku, u manjem broju ima ih još u naseljima
Letaj, Brdo, Kostrčani, Zankovci, Miheli, Dražina, Draga i Jelavići, a prema
sjećanjima danas živućih govornika, istrorumunjski se govorio još i u
zaselcima Trkovci, Dolinšćina, Perasi, Grobnik i Gradinje.
Proglašenjem istrorumunjskih govora zaštićenim
nematerijalnim kulturnim dobrom Ministarstvo je utvrdilo i sustav mjera
zaštite kojim se »nositelji dobra« obvezuju promicati funkciju i značaj tog
dobra u društvu, uključiti ga u programe planiranja, osigurati njegovu
održivost kroz izobrazbu, identificiranje, dokumentiranje, znanstveno
istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti,
prenošenje tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog
obrazovanja, revitaliziranje napuštenih segmenata dobra, senzibiliziranje
javnosti i podupiranje zaštite dobra kako bi se izbjegla opasnost njegova
nestajanja, uništenja ili komercijalizacije. Jedna od obaveza je i izrada
zavičajnog rječnika i gramatike te uključivanje istrorumunjskih govora kao
materinjeg jezika u programe obrazovanja.
U rješenju Ministarstva nije baš jasno
istaknuto tko je »nositelj dobra«, no vjerojatno su to institucije
na koje je i adresiran ovaj dokument: Grad Rijeka, Općina Kršan,
Primorsko-goranska i Istarska županija, Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje u Zagrebu, Konzervatorski odjel u Rijeci i Puli te
Uprava za zaštitu kulturne baštine.
D. ŠIŠOVIĆ
|