line_gbg70.gif (2214 bytes)

News Media
line_gbg70.gif (2214 bytes)

 

SNIMIO GORAN SALETTO

Žejane - istrorumunjska oaza

© National Geographic Hrvatska
PROSINAC 2005.

NAPISALA EDITA GREGURIĆ-CVENIĆ
SNIMIO GORAN SALETTO

Govorite li žejanski? Teško, jer tim se govorom služi još samo preostalih 140 stanovnika malog hrvatskog sela Žejane. Ta izolirana istrorumunjska jezična oaza, smještena na mjestu gdje istočni rubni obronci Ćićarije prelaze u opatijski krš, na 600 m nadmorske visine, stoljećima čuva svoj specifični govor i stare običaje.

Upravo smo zbog njih na Sveta tri kralja ove godine krenuli put Rijeke, prema 27 kilometara udaljenim Žejanama. Vozeći se kroz šumu, toga hladnog, maglovitog siječanjskog jutra, činilo nam se da usamljena cesta ne vodi nikamo. Ipak, nakon nekog vremena stigli smo u pusto selo sivih kamenih kuća, i tražili naznake slavlja, veselja, fašnika, jer znamo da žejanski zvončari prvi započinju s pusnom feštom i prvi vješaju Pusta već na Sveta tri kralja.

Dočekao nas je i ugostio Mauro Doričić, voditelj mjesnog folklornog društva i žejanskih zvončara. Uz tople fritule i kavu, Mauro i njegova majka sa zanosom su nam pričali o žejanskim običajima. “Posebnost je našeg mjesta u podrijetlu i jeziku”, tumačila je Maurova majka, miješajući palentu na starinskom štednjaku. “Neki misle da smo mi Rumunji ili Vlasi.”

Povjesničari smatraju da su ovaj prostor, bježeći pred Turcima u 16. stoljeću, prvi naselili vlaški pastiri koji su govorili rumunjski. Pretpostavka je da su u Istru došli zajedno s Hrvatima s područja oko Cetine i Velebita, no nisu imali etnografskih posebnosti osim različitoga govora. Sami Žejanci ne znaju puno o tome. No u Maurovoj knjizi “Makso Peloza i Mune” autora Luje Margetića stoji da se ime Žejane javlja već 1395. godine u prijevodu Rašporskog urbara, premda se ne zna je li već tada selo bilo naseljeno Vlasima.

Podrijetlo najčešćih prezimena u selu – Doričić, Stambulić, Sanković, Marmilić i Turković – teško bi se moglo povezati s rumunjskim, no njihov govor koji danas uvelike ima primjesa njemačkih, talijanskih i hrvatskih riječi svakako vuče rumunjsko podrijetlo. U nekoliko sela jugozapadno od Učke (Šušnjevica, Nova Vas, Letaj…) također se govori rumunjskim povijesnim govorima, no Žejanci ih ne razumiju. Izvorni govor u Žejanama stoga je “žejanski”, kako ga nazivaju mještani, premda je u Unescovu Crvenu knjigu ugroženih jezika upisan kao istrorumunjski, s naznakom “ozbiljno ugrožen”. “Doma su ga nekad svi govorili, i djeca su ga znala, a danas polako zamire”, potvrđuje nam s tugom u glasu Maurova mama.

Mauro nam ponosno pokazuje i daruje CD “Ojajnina” s pjesmama na žejanskom, koji je 2004. snimila žejanska folklorna grupa. Radi se o raznim prepjevima polki, valcera, duhovnih pjesama – melodijama izvođenima uglavnom za vrijeme proslava i pusnih svečanosti. Kako bismo upoznali ekipu zaslužnu za stvaranje ovog CD-a, s Maurom odlazimo u Dom kulture.

Na probi folklornog društva “Žejanski zvončari” okupljaju se mlađi i stariji Žejanci u narodnim nošnjama. Upoznajemo Borisa Doričića, Žejanca koji već godinama za svoju dušu na žejanski prevodi razne tekstove pjesama i sakuplja poslovice i zagonetke na žejanskom. Čita nam i prevodi stare poslovice uživajući u prilici da nekome predstavi žejanski govor. Zapisujemo jednu kako čujemo: “Buovu se leaga de kuorne e uomu de limba” (Vol se veže za rogove, a čovjek za jezik). Borisov brat, Cvetko Doričić Rado odlično svira nekoliko instrumenata, a u slobodno vrijeme restaurira stare harmonike. Pokazuje nam cindru – arhaičnu tamburicu s dvije jednako ugođene žice, koju je sam napravio...

Source:

  • http://www.nationalgeographic.com.hr/default.asp?ru=218&gl=200510140000001&sid=&jezik=1


Main Menu


This page compliments of Marisa Ciceran

Created: Sunday, December 04, 2005, Last Update: Tuesday, February 02, 2010
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA