line_gbg70.gif (2214 bytes)

News Media
line_gbg70.gif (2214 bytes)

English

 FENEN U ISTRI

IMAJU SVOJ JEZIK, ZOVU IH ĆIRIBIRCI, A ONI ŽELE DA IM TO OSTANU I DJECA

Istrorumunji: Neka dođe učitelj, lozinka "bura zi"

© Večernji list
13. siječnja 2002.

Najstariji Šušnjevičanin Franić (81) naherio je smeđu kapu na sijedu glavu, pa bez imalo drhtavice u glasu zapjevao najdražu ariju: - Ooo nopte iooo uaaaam aan misaaad... (Jednu noć sam te sanjao)

Ostalo ih je 470 u selu Šušnjevici i zaseocima Letaj, Nova Vas, Brdo i Jasenovik, osnivaju udrugu svih ljudi koji govore tim jedinstvenim jezikom starim možda i sedam stoljeća

Nu se ştie cât al'e, betâr şapte stotine de an, a zdrâjita limba pira åstez. Jel'es istrorumuni. Nu bacil'ejs, de prevodi an hrvâtsko. Ili: "Ne zna se koliko ih je, stari su sedam stoljeća, a imaju samo jezik. Oni su Istrorumunji. Ne brinite se, slijedi prijevod na hrvatski.

Taj egzotičan jezik ne dolazi iz nepoznate zemlje. Ime mu je istrorumunjski, a stoljećima ga govore mještani Šušnjevice iz Istre koji žive u općini Kršan. Šušnjevica je opustjela oaza tartufa, srdačnih i skromnih ljudi. U tom su kraju davno prebivali Rumunji a jedini im je trag upravo - jezik. Miran kraj nedaleko od Labina zainteresirao je javnost prošloga tjedna, kad je predsjednik mjesnog odbora Šušnjevice Josip Kontuš najavio kako će obnoviti Udrugu Istrorumunja, svih ljudi koji govore tim jezikom. Osnovana je 1995. godine, no nikad nije zaživjela.

U obiteljima se govori vlaški 

Jezik zvuči kao mješavina talijanskoga, rumunjskog i čakavskog. Naraštaji su na izvorni rumunjski dodavali izraze iz drugih, bliskih jezika. A sad Šušnjevičani u svojoj školi žele učitelja koji će djecu poučavati toj mješavini. Njihov se jezik stoljećima prenosio isključivo usmeno, s naraštaja na naraštaj.

Na uskim uličicama Šušnjevice tražimo (su)govornika. Nema znakova života. Kuća do kuće od suhozida, mnoge obrasle u korov, zatvorenih škura. Nitko ne izlazi ni iz onih kroz čije se dimnjake vije dim - vani je studeno. Samo 81-godišnji Franjo Belulović hoda uza skaline mjesne zajednice, pomažući si drvenim štapom. U pozdrav se samo nasmijao.

- Ja sam najstariji u selu! A Istrorumunji su stari sedam stoljeća! Sedam karavani prišlo tu kadi je bila kuga, dvi karavani prišle na Ćićariju, a pet ih je ostalo tu. Tako su me učili moji stari - priča nam Franić, kako ga zovu Šušnjevičani.

Na pitanje koliko često govori istrorumunjski, Franić (izgovara se s najmekšim mogućim ć) ispali:

- A kad ga ne govorim? Do svoje pete godine nisam znao drugog jezika, tako je govorio i moj nono.

Franić je gotovo cijeli život proveo u Šušnjevici. Kao šestogodišnjak ostao je bez majke i oca i bavio se obiteljskim obrtom - kovačijom. Vojnu školu pohađao je u Sloveniji, a kao partizan borio se u NOB-u. Ženio se nije i živi sam.

- U školi sam govorio slovenski, na vjeronauku talijanski, a u ratu hrvatski. Ali najviše govorim po vlaški, tako ovdje kažu za istrorumunjski i tako tu po familijama svi pričamo. 

Franić djevojkama pjevao Lili Marleen

Franića je njegov nono naučio i razne priče. Kaže kako bi ih posjeo pokraj ognjišta i dugo u noć, dok je pucketala vatra, pričao anegdote. Franiću je najmilija ona o postolaru i vragu. No, od priča ovaj 81-godišnjak više voli pjesme. Bez imalo drhtavice u glasu, naherivši smeđu kapu na sijedu glavu, zapjevao nam je jednu od svojih najmilijih:
 

Najmlađi vole goste, a zimi ih malo stiže u selo

- Ooo nopte iooo uaaaam aan misaaad... [Full text, with translations]

Hit "O nopte io uam an misad" u nas se prevodi kao "Jednu noć sam te sanjao". Inspirirao ga je davno šlager pjevačice Ljiljane Petrović pa je na njezinu melodiju ubacio svoj tekst. A onu poznatu "Na bregu kuća mala" prepjevao je kao "Šu codru ai cåsa mica". A kad je bio mladić, djevojkama je pjevao "Lili Marleen". Naravno, na istrorumunjskom.

- Preveo sam cijeli tekst, samo u refrenu gdje se spominje Lili Marleen ja pjevam "cu tire voio fiiii". Naravno, to u partizanima nisam pjevao - smije se.

Sjajni pjevač Franić zaprepastio nas je i pamćenjem. Naizust "recitira" datume i događaje, poput "15. veljače 1934. godine mi je umrla mati, 26. srpnja 1958. godine je umro seoski župnik Branko Fabio, a 17. studenoga 1944. godine formirali smo artiljerijski divizion u Mrkoplju".

Smije se sam sebi:

- U školi u Mariboru rekli su mi da puno mislim i da sam baš bistar! 

Mali rječnik

Dobar dan - Burazi 
Kako ste - Cum ste 
Dobro sam - Io sun bire 
Ja se zovem - Io me cl'emo 
kruh - pâra 
glava - cåpu 
čelo - fronte 
oči - oc'i 
nos - nåsu 
uši - urecile 
uho - urecl'e 
usta - gura 
zubi - dinţ 
ruke - mârle 
prst - jåjetu 
pjevati -cânta

Otkrio ih autobus rumunjskih diplomata

Općini su pisali brojni Rumunji iz Amerike jer su čuli za Istrorumunje, a što više o njima želi doznati i rumunjsko veleposlanstvo - kaže Josip Kontuš.

Lani je selo posjetio cijeli autobus djelatnika rumunjskog veleposlanstva u Zagrebu! S diplomatima je došla i ekipa nacionalne televizije iz Rumunjske i o Šušnjevici snimila dokumentarac.

- Rumunji su nam poslali različite monografije o svojoj zemlji, turističke prospekte i povijesne knjige. Nikome od mještana Šušnjevice nikada nije palo na pamet tražiti rumunjsku nacionalnost ili nešto slično, nama je važno samo da se sačuva jezik i da se uvede kao predmet u našu područnu školu. Politika nas uopće ne zanima - smije se Josip Kontuš.

ISTARSKI ŽUPAN IVAN JAKOVČIĆ

Oni su mikrokozmos i dobit će učitelja

Mještani Šušnjevice u istarskome županu Ivanu Jakovčiću vide svojeg zaštitnika. Među prvima je, kažu, prepoznao vrijednost istrorumunjskoga jezika i neprestano se zauzima za njegovo očuvanje. Jakovčić objašnjava što županija može učiniti za Istrorumunje.

- Nebrojeno smo puta isticali kako se mora posebno paziti jezična raznolikost Istre. Istrorumunji su nevjerojatan mikrokozmos Istre, a malo su poznati javnosti. Nedavno sam posjetio Šušnjevicu i nastojao potaknuti stanovnike da sami očuvaju svoj identitet i veliko jezično blago koje imaju. Ta malena skupina ljudi mora pronaći mehanizme kako bi se očuvali, a županija će im pomoći. Sve što treba platit ćemo, primjerice, učitelja za istrorumunjski jezik, no mještani sami moraju odrediti što im zapravo treba - kaže Jakovčić.

Od "cire bire" nastali Ćiribirci

Naziv Ćiribirci Istrorumunjima dali su Istrijani, a dolazi od izraza "cire bire" što na hrvatskome znači "drži dobro". Legenda koju ispredaju Šušnjevičani kaže da su Rumunji radili u riječkoj luci kao fizički radnici. Nosili su teške vreće i jedni druge bodrili riječima "cire bire", što su Istrijani iskoristili da ih nazovu Ćiribircima.

U istarskim zbornicima i različitim monografijama stoji i da su Rumunji teško živjeli, spretno su iskorištavali škrtu zemlju, a prevozili su i drvo i drveni ugljen u Rijeku i Trst.

[The Istro-Romanian grammar in this article as corrected by Bogdan Banu.]

Odnijeli jezik u Ameriku

Poput Franića, mnogi se Istrorumunji ponose svojim jezikom, a govore ga ravnopravno uz hrvatski. Domaći ih još nazivaju Vlasima i Ćiribircima. A Josip Kontuš, osnivač udruge, u svom nam je domu pričao:

- Povijest nije točno ustanovila kad su i zašto Rumunji stigli u Istru. Sve je ostalo na legendama. Verzija je mnogo. A u nekim istarskim zbornicima piše da su stigli u 15. stoljeću jer su bježali pred Turcima. Bili su stočari i ratari i stopili su se s domaćim stanovništvom. No, danas o njima svjedoči samo jezik, nisu ostavili nikakav drugi dokaz ili trag - objašnjava Kontuš. 

`Gospodin Josip ima privatno poduzeće, dane provodi u ugovaranju poslova, no već ga desetljećima proganja ideja o očuvanju istrorumunjskog jezika. Ne govori ga, ali ga razumije. A susjedi ga pozdravljaju s "burazi" - dobar dan.

No, Istrorumunji su poznatiji u svijetu nego u Hrvatskoj!

- Iz Šušnjevice se mnogo ljudi iselilo pedesetih godina. Bilo je više od tisuću duša, a sad ih je ostalo 470 u selu i u zaseocima Letaj, Nova Vas, Brdo i Jasenovik. Najviše ih je otišlo u Ameriku, tražili su bolji život. I sa sobom su odnijeli istrorumunjski jezik. Da ga dobro govore, čujemo kada dođu kući na godišnji odmor. Pretpostavljamo da danas taj jezik govori nekoliko stotina ljudi.

Prije nekoliko godina, kad se puno raspravljalo o rumunjskim precima, javio se Kontušu povjesničar Josip Miličević, tvrdeći da je ispravan naziv Rumeri, a ne Istrorumunji. No, na te navode Kontuš odmahuje glavom, tvrdeći kako bi bilo dobro da se neki etnolog ili povjesničar prihvati otkrivanja njihova podrijetla.

- Jezik je živ svjedok da su Rumunji živjeli u Istri i to je naš najčvršći argument - kaže.

Pet crkava za 470 ljudi

Spomenika u mjestu nema, tek je u središtu uzdignut kameni partizan koji simbolizira sve pale borce. A 470 Šušnjevičana ima čak pet crkava. Uza svaku je groblje. Srednjovjekovna arhitektura nekih crkvica vapi za obnovom. No, objašnjava Kontuš, obnovu plaćaju mještani. Restauratori su već vratili stari sjaj osamljenoj crkvici Svetog Duha, župnoj Ivana Krstitelja te crkvi Svetog Silvestra.

Iz središta Šušnjevice pogled se stere na plodno Čepićko polje - oazu tartufa. Bijela crkva Svetog Ivana Krstitelja, obnovljena prije dvije godine, odskače od plodne zemlje crnice i sivih kamenih kuća. Do nje je ružičasto obojena zgrada mjesne zajednice u kojoj je smješten poštanski ured i trgovina. Na ružičastu zgradu naslonjena je jedna manja, zapuštena. Naljepnica s imenom "Tina" svjedoči da je nekad u selu bio i kafić. 

Najmlađi mještani smiju se došljacima. Malo im gostiju pristigne zimi. Djevojčica i tri dječaka ganjaju nogometnu loptu na putu prema školskom igralištu. Stidljivo, s titrajućim osmijehom kažu da se zovu Sanja, Korado, Andrej i Marko. Kažemo da smo došli zbog njihova jezika, no brzo odgovaraju:

- Nije to naš jezik, mi ga ne znamo. Tako govore stari. Ne razumijemo baš puno - viču uglas.

Hrvatska ima i rječnik istrorumunjskog jezika, koji je prije nekoliko godina objavio jezikoslovac August Kovačec. A mališani će vjerojatno imati priliku naučiti govor svojih "starih". Josip Kontuš obećaje kako će Udruga Istrorumunja sve učiniti da u selo već na proljeće stigne - učitelj.

Piše VALENTINA GRIVIĆ
© 2002 Večernji list

Sources:

  • http://www.vecernji-list.hr/SPEKTAR/2002/01/13/Pages/istrorum.htm (no longer online)

Main Menu


Created: Sunday, September 08, 2002, Last Update: Sunday, November 20, 2016
Copyright © 1998 IstriaNet.org, USA